Winton je djecu doveo u Veliku Britaniju gdje se borio s birokracijom te ih tako spasio od gotovo sigurne smrti, a nakon toga je pola stoljeća šutio o svom podvigu. Organizirao je ukupno 8 vlakova iz Praga, a iz Beča je organizirao druge oblike prijevoza. Radio je i na pronalasku britanskih obitelji koje su bile voljne smjestiti dječake i djevojčice u svoje domove.
Wintonu, čije djelo se uspoređuje s djelom Oskara Schindlera, „spasitelja“ židovskih zatvorenika, u ožujku 2003. godine kraljica mu je dodijelila titulu Sir. Winton je bio predsjednik Rotary kluba Maidenhead. Winton je umro mirno u snu u bolnici Wexham, a njegova kći Barbara i dva unuka bili su pored njega.
O Wintonovoj ostavštini izjasnio se njegov sin Nick: „Riječ je o poticanju ljudi da sami naprave neke promjene umjesto da netko drugi obavi nešto umjesto njih ili da čekaju da se stvari same pokrenu. To je poanta onoga što je uvijek pokušavao reći u svojim govorima i što je napisano u knjizi moje sestre.“.
